Grad

Varaždin je ne samo jedan od najljepših i najstarijih gradova, nego i jedan od najosebujnijih hrvatskih gradova s jasno profiliranim identitetom – Varaždin je grad baroka, glazbe i cvijeća.
Područje grada Varaždina bilo je naseljeno još u rimsko doma.

Varaždin je prvi od hrvatski gradova koji je stekao status slobodnoga kraljevskoga grada 1220. godine.
Zahvaljujući svom povlaštenom statusu slobodnoga i kraljevskoga grada, ali i geostrateškim okolnostima, Varaždin je već u 15. stoljeću postao značajno trgovačko, obrtničko-cehovski, društveno, upravno i prometno središte sjeverozapadne Hrvatske. Već tada Varaždin ima i svoj graditeljski grb, a 1523. g. grof Juraj Bradenburg poklonio je Varaždincima zgradu gradske vjećnice, koja, praktično, ostaje u istoj funkciji sve o danas; na taj način Varaždin posjeduje jednu od najstarijih gradskih vijećnica u Europi.

Kraljica Marija Terezija, 1767. godine osnovala je prvu modernu hrvatsku vladu, Hrvatsko kraljevsko vijeće, čije je središte bilo u Varaždinu, a nakon velikog varaždinskog požara 1776. je preseljeno u Zagreb. Varaždin je tako od 1767. do 1776. bio glavni grad Hrvatske Nakon požara Varaždin je zahvaljujući svojim marnim i sposobnim građanima, posebice obrtnicima i trgovcima, u velikoj mjeri obnovljen. Ta se obnova, uz bitno širenje gradskog područja, nastavila i tijekom 19. te početkom 20. stoljeća, uz ponovo jačanje obrta, tekstila, graditeljstva i drugih gospodarskih djelatnosti.

Danas Varaždin broji oko 50 000 stanovika, te slovi kao administrativno, gospodarsko, kulturno, obrazovno i prometno središte Županije varaždinske, kao i grad "po mjeri" Srednje Europe.